viṣraṭ | विष्रट् | viSraT
vi-√ ṣraṭ | वि-√ ष्रट् | (only 3. sg. pf. Ā. -ṣaṣraṭe | -षष्रटे |), to open for one's self, RV. ix, 70, 2 : Caus. -ṣraṭayati | -ष्रटयति | (2. sg. Impv. -ṣraṭāya | -ष्रटाय |, Subj. aor. -ṣiṣraṭaḥ | -षिष्रटः |), to loosen, untie, RV.; AV.; to remit, pardon (a sin), RV. iv, 12, 4; to destroy, ib. ii, 28, 7.